Labosan, mikrobiološki laboratorij za ispitivanje ispravnosti hrane, vode za piće, kozmetičkih proizvoda.

Analiza otpadnih voda, voda za navodnjavanje, otpada i mulja

Otpadne vode su vode koje su korištene u nekom procesu gdje je degradirana njihova kvaliteta zbog čega više ne mogu biti ponovno korištene ili ispuštene u okoliš prije odgovarajuće obrade.

Prema Zakonu o vodama (članak 60.) donosi se Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija tehnoloških otpadnih voda prije njihova ispuštanja u javnu odvodnju ili u septičke ili sabirne jame.

Analiza vode

Analiza vode temelji se na uzorcima uzetim u pravilnim vremenskim razmacima u određenom razdoblju (kontrolnom periodu). Uzorci trebaju biti kompozitni (osim kod određivanja ulja i masti, otopljenog kisika, klora i sulfida), a broj uzoraka određuje se statističkim tehnikama.

Uzimanje uzoraka otpadnih voda

Naša terenska služba će se pobrinuti za pravilno uzorkovanje uzoraka otpadnih voda.

Materijal opreme za uzorkovanje treba biti od inertnog materijala koji neće utjecati na rezultat analize. Ako se uzorci koriste za kompozitni uzorak volumen posude za uzorkovanje treba biti poznata s točnošću od ±5 %.

Uzorci se najčešće uzorkuju u plastične boce od 1000 mL, ovisno o analizama koje treba odraditi na uzorku.

Važno je odabrati mjesto koje će dati reprezentativni uzorak otpadne vode. Točka uzorkovanja treba biti na 1/3 dubine istjecanja otpadnih voda ispod razine vode. Kad god je moguće treba uvesti stalna mjesta uzorkovanja. Ovisno o vrsti uzorkovanja, uzorkovanje se vrši na točki glavnog ulaza i izlaza ili na ulazu i izlazu pojedine jedinice. Reprezentativno mjesto uzorkovanja može biti nizvodno od mjernog kanala ili brane.

Vrste uzoraka

Slučajni uzorak je uzorak gdje se cijeli volumen uzorka uzima istodobno. Slučajni uzorci služe za određivanje sastava otpadne vode u određenom vremenu.

Kompozitni uzorak priprema se miješanjem određenog broja slučajnih uzoraka ili uzimanjem neprekidnih frakcija otpadnog toka. Postoje dva tipa kompozitnog uzorka, uzorci ovisni o vremenu i uzorci ovisni o protoku.

Čuvanje, transport i pohranjivanje uzoraka

Nakon uzorkovanja, uzorak se hladi na temperaturu od 0 °C do 4 °C i drži na tamnom mjestu te se u što kraćem mogućem roku donosi u laboratorij. Ukoliko je potrebna duža postojanost, uzorci se mogu čuvati pri -18 °C.

Voda za navodnjavanje

Primarni izvori vode za navodnjavanje su površinske vode-rijeke, akumulacije i umjetni vodotoci. Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) izdala je Pravilnik o zahtjevima vode za navodnjavanje u kome se kakvoća vode ocjenjuje na temelju triju potencijalnih problema: zaslanjivanja, smanjenja infiltracijske sposobnosti i toksičnosti, još i uz specifične efekte pri različitim tehnologijama.

Određivanje stupnja zaslanjenosti vode jedan je od važnih parametara vodiča pogodnosti vode za navodnjavanje. Visoke koncentracije iona poput natrija i klorida, te bora i elemenata u tragovima, djeluju specifično na osjetljive kulture, uzrokujući “vodni stres”.

 

Mulj

Industrijske otpadne vode, kao npr. otpadne vode iz prehrambene industrije su biološki razgradive i mogu se miješati s kućanskim otpadnim vodama. Mulj iz komunalnih otpadnih voda nije bezvrijedan otpad. Otpadni mulj prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013), spada u posebne kategorije otpada, a njegovo gospodarenje iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, propisuje ministar pravilnikom u suradnji s ministrom nadležnim za vodno gospodarstvo.

Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (NN 38/2008),  nastao je temeljem Zakona o otpadu, a izrađen je za korištenje mulja u poljoprivredne svrhe. Kako bi se spriječile štetne posljedice za tlo, biljke, životinje i čovjeka, mulj se mora koristiti na adekvatan način tako da se uzimaju u obzir potrebe biljaka za prihranjivanjem, očuva kakvoća tla, te očuva kakvoća površinskih i podzemnih voda, ističe se u Pravilniku.

Analize mulja prema Pravilniku o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi obuhvaćaju sljedeće parametre:

  • maseni udio suhe tvari u %,
  • maseni udio ukupnog organskog ugljika u suhoj tvari u %,
  • pH vrijednost,
  • maseni udio ukupnog dušika u suhoj tvari u %,
  • maseni udio ukupnog fosfora u suhoj tvari u %,
  • sadržaj teških metala u suhoj tvari: kadmij, bakar, nikal, olovo, cink, krom i živa u mg/kg,
  • sadržaj PCB-a u mg/kg.

Otpad

Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpad može biti inertan, neopasan i opasan otpad. Eluat je proizvod i/ili rezultat laboratorijske simulacije procjeđivanja voda.

Preduvjet za odabir načina zbrinjavanja otpada je kemijska analiza otpada prema parametrima navedenim u Pravilniku o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada. Na temelju rezultata analize otpada izrađuje se Osnovna karakterizacija otpada (OKO) koju svaki otpad, bez obzira na podrijetlo, mora imati pri odlaganju na određeno odlagalište.

Osnovne analize otpada odn eluata otpada:

  • arsen, barij, kadmij, ukupni krom, bakar, živa, molibden, nikal, olovo, antimon, selen, cink, kloridi, fluoridi, sulfati, otopljen organski ugljik (DOC), ukupne rastopljene tvari.